nedjelja, 16.05.2010.
"Sunce samo za nas"
Trebalo bi postojati sunce koje bi sijalo samo za nas,
u ovom urusenom vremenu
tuda lica smetaju me
drazi su mi tuzni ljudi
od onih kiselog osmjeha..
Svi imamo pravo na tracak svijetla nade,
ma kako li se samo razlozi zvali,
uz pomoc cega god tjesili se sami,
nije bitno ,bitan je osmjeh,..
Ja ne ocekujem poslije svega da me molis,
niti zelim da ti prastam,
samo zelim da kazes da si sretan,
vise od toga zeljeti ne znam,niti sebi sama...
Trebalo bi postojati sunce koje bi sijalo samo za nas,
svaki put kad sretnemo se,
i ispijamo kavu gdje ljudi iznad glava nose oblake,
bez upadanja u agonije ispravljanja krivih putanja,
bez kompleksnih prica isfuravanja ega,
sasvim slobodno i sigurno ,
zelim dohvatiti komad neba,
jer ono je tako blizu,
mnogo blize nego sto nam se cini,
sve zavisi kako tko to od nas vidi,..
I dosta mi je neprevidivih ljudi,
koji ljece sebe uspomoc mene
kao oni me znaju pa su zato sebi vise bitni,
misle da mi je stalo,
a umaraju me pricama koje vec sam prosla,
neki stalno padaju na istim lekcijama ,
vrte se u zacaranim krugovima,
mene smeta,ali me ne brine,
dohvatim sjecanje ,samo se osmjehnem,
i idem,sigurna sa sobom ,
ostavljam iza sebe sve te ljude iz tmine....
- 14:34 -
petak, 16.10.2009.
Odrastanje
Kao da hodam u cetri zida, moja sjena
prati sva ona mjesta na kojima bi htjela biti...
Pusta zelja odvodi me do ludila,
dok se vrtim u krug ,
kao macka za svojim repom....
Snage ponestaje,...
i jos jedino ostaje sa ono malo razuma,
pogledati samog sebe u odrazu lokvi napadanih suza,
i samo cekati da dobije svoj smisao...
Taj utabani put koji gradimo za zivota,
zaboravljamo koliko bitno je ravno hodati dok smo mladi,
do spoznaje samoga sebe,..
dovodi do gorke istine,...hodali smo uludo,
nismo se poznavali,
a sad znam tko sam al ne znam kud da idem..
Zivot neka cudna prica,
i pricamo je jedni drugima,..
veliki mudri i dragi ljudi,da li ste znali odrastati,
ili ste ostali tako veliki a jos uvijek mali,
dok vas gledam cinite se jaki,
dok vas slusam cinite se mudri,...
Al nitko nije rekao da je plakao,..
nitko nije priznao slabosti..
samo velicanje vlastitih vrijednosti,
ne bi li potaknuli da ucinim isto hrabro..
Al zaboravili su reci ,da u hrabrosti ne lezi tajna njihove mudrosti,
nego u svakoj lokvi suza koju su morali naplakati,
da bi pogledali covjeka u njoj,
i pitali ga "sto zelis vise od mene",
morali su se slomiti,da bi se podigli,..
Ali ljudska strana ne priznaje takav poraz samog sebe,
takvu slabost ostavljaju nama da je sami kusamo...
"I BELIVE, ITS TAKING ME A LIFETIME,
TO BECOME THE PERSON I WANT TO BE"
{Progress not perfection}
- 15:16 -
nedjelja, 01.03.2009.
KAKVU ME ZELIS?
Kakvu me trazis,u ovom neredu od cistilista dusa,
jesam li ti kao andeo okaljan samo svojom krvlju,
ili sam nemir okaljan blatom gresnosti,koji se jedva ispire,
kao andeo kojem slomljena su krila,
trazim snagu u sebi, ili
pokvarena dusa povlaci u meni zadnje konce ida,
da izgadim sve dobro u sebi..,,
ta dva lica u jednom ne pristaju mi,
pa se pitam kakvu me zelis da se u to pretvorim......
Zato reci, usnama iskazi, rukama pokazi,
zelim procitati zelju srca tvog,zelim ti se svidjeti,
oprostio mi Bog.............
U tijelu punom zelja drhtavim glasom zovem te u noc,
u vapaju straha bojim se slutnje da ti neces doc....
Kakvu me zelis?
...kao zenu patnicu njezno izlijeci,
shvati me ozbiljno kad ti zelim reci,
dok koracam istinom tad nisam skrivena od boli,
nego sam iskrena tebi,mada takve rijeci ne pristaju mi,
pa se pitam kakvu me trazis,sto u meni tada vidis ti...
KORACAM KROZ SNOVE U KOJIMA KROZ TAMU ZRAKE SUNCA NALAZIM,
PA IH SABIREM KAO STAPICE U JEDNU VAZU DA IM SE DIVIM,
DA IM SE SMIJEM, PA SE PITAM OD CEGA SE KRIJEM,
I U LUDOJ ZELJI NE ODVAJAM MASTU OD ZBILJE,
PA POSTAJEM KAO PROMATRAC STO SE SVOJOJ GLUPOSTI SMIJE...
U tvojoj blizini postajem sanjar, postajem bolja,
zbog tebe postajem neka sasvim nova,
iako u meni ona ista ne prestaje da suti,
KAKVU ME ZELIS...takva cu ti biti,
al od svog lica se ne mogu kriti...
Ja sam ti drhtaj u noci sto te budi,
ja sam njezno bice meni dodir treba,
meni treba u zivotu netko,za sva vremena,....
Kakvu me zelis, ja to ne znam sada,
al kad me vidis, zelim ti se svidjeti takva....
ah..stara pjesma pisana prije 4 god...imala sam 20 godina...
i eto,,,ovaj stih velikim slovima bila je faza tog vremena koja bi me tad najbolje opisala....
puse svima....
*,
"Ljubav je neodoljiva zelja,
da netko neodoljivo zudi za nama".
-Louis Ginsberg-*
- 16:57 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 23.02.2009.
MORNARI
Tamo gdje galebu najtezi je put,
u plavetnilu beskraja spaja se nebo i zemlja,
na obzoru vide se samo oblaci kao planine,
i jedan brod u obrisu svijetla,putuje u daljine....
Ostavljene majke i djeca,
masline koje prkose vrimenu,
cekaju da se vrati..
u skrivenoj tugi,dok nizu se dugi dani,
jedan covjek sanja da se domu vrati..
U gorcini i tugi uvijek odlazi,
dok s nostalgijom ceka,kad ce opet poci,
jer sunce ga zove,i galebi traze,
da ponovo uzburka more....
Kao lutalica hoda gradovima,
lica nova postaju prijatelji,
svaka luka ima svoju pricu,
kad se jednom vrati ,
da ih prica svome sinu..
Odrekao se ljubavi,
da bi plovio morem..
za mrvu kruha i saku dolara..
to je sve sto im moze dati..
sve sto voli nosi u srcu svome,
i kad se nemir javi u dugoj noci,
pomoli se Bogu..utjehu vapajem trazi,
i sretan je kad mu dodu u snove....
pjesma posvecena prijateljima s kojima sam nekoc i ja plovila..
mirno more..i vidimo se brzo,,,,
- 20:08 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 11.02.2009.
Zabranjeno voce...
Ah...ja sam tu da mi prode vrijeme,
u beskrajnom iscekivanju da mi bolje krene,
puste misli,kao ove ulice,
poput ptice koja sprema se za let,
ptica koja sama ostaje,
ptica koja ne pripada tu,
ona koja zivi u svom snu.
Ha,ha,ha,ha...
Ti poput topline,
ubijas veselo moje vrijeme,
zelis uciniti nezaboravnim,
zelim ti uciniti posebnim..
predaja sve dok nebo ne izgori,
ti si tu samo da istrazis moje zelje,
natjecemo se ko ce ljepse,
i kad odem,
bojim se neces mi nedostajati....
Daljina privlaci me,
jedina sloboda ,
u duhu osjecaja,
nesamostalnosti...
zato ne zelim zavoljeti te i osjecati se ovisnom...
Ostajes u mojoj sjeni,
i kad te pozelim doci ces...
a do tada ti bit ces njezin,
lagat ces njoj,i samom sebi..
jadno....precjenjena igra,
u kojoj ona shvati sve,
ti me opet zoves...
al ja sam samo ptica,
zaboravljas,sve je bila igra..
Zaboravljas, ljubav nije igra,
ne kockaj na nekog koga volis,
i sta sad hoces...
ptica ti se posrala na glavu...
ha,ha ,ha..e dragi to nije sreca.
samo jos jedan usran dan ispred tebe,
ne zovi me baby...
ah..Napokon krenulo na bolje,
onda kad tebi krece na lose..
soory sreco,zivot ide dalje...
Okrutna igra...
srecom samo za dvoje...
- 21:49 -
nedjelja, 08.02.2009.
Za NJU,,,zA NaS...
Nedostaje mi plac djeteta sto budi u noci,
i ruke malene da zagrle me snazno,
ljubav koju za nju nosim neprocjenjiva je,
jer ona je moje najvece blago..
Sinoc andel me dozivao kroz noc ,
i pitao me hocu li ikada natrag doc....
Ruke, sklopljene u tami,
sapat koji razbija tisinu,
tisina koja u meni ne prestaje vec dugo,
i tko je moze cuti,
kad tako tiho doziva..
Ruke ,u drhtaju tjela,
kao da je prvi put,
dugo nije osjetilo ljubav...
i tako vezujes me za sebe,
osjecajem ljepote..
jer ljubav je kad se svakog dana iznova divim tebi,
ljepota ,koja nikad ne spava ,u tvojim ocima...
Zelim ti ,prici njezno,
zelim ti prici polako,
zelim ti toliko toga reci ,al ne znam kako..
Ovdje tako daleko od doma,
pronasla sam muskarca za sebe,
i kad bih samo naucila te voljeti,
i kad bih samo zavolio me jako,
osjecala bih,
ako pripadam tebi,pripadam i sebi...
Kap po kap,pretoceno u jedan slap,
kamencic po kamencic,nastane planina,
iz povjetarca nastane vihor koji za sobom odnese sve,,,
Sto sve prode kroz sjecanje u jednom trenu,
vihor misli sad predajem nebu,
i ocima djeteta sto skrilo se u meni,
ne mogu shvatiti sto osjecas prema meni,,,
i nemoj otici u odrazu svom
jer ja vidim
kad postanes svoj..
jer u tisini noci cesto bih pozeljela,
rjeci volim te,
nego pljesak tisuca ljudi,,,,
:>...dijete. ti..&..ja.
- 18:30 -
nedjelja, 01.02.2009.
ah...more...
lipo je gledati u more...
i nista ne ocekivati,'
samo gledati,i divit se...
jer tako se ne divis nikom drugom,
ta velicanstvena sila,budi strah,
i ponekad pomislim...
sve ce nestati u mom oku za sta znam,
i ljudi, i majka i otac...
ostati ce more, da prkosi vremenu,
sa istim navikama,i vecim tajnama....
i tada shvatim koliko sam sitna....
ali ne i manje bitna....
tada uzmem kamen, i bacim ga u dubinu...
misleci da sam ipak ucinila nesto bitno,
jedan mali dio pridonjela dubini...
i nitko nece znati ,samo more,
da sam toga dana bila tako blizu,
da mu sapnem,,,volim te ,,,more,,,
- 15:39 -
subota, 31.01.2009.
Ljubav........ ......
Ti si jedino mjesto na koje kad mislima krocim,
osjecam mir, to mozes samo ti.....
Ti si jedino sto me cini sretnom,
moje misli posvecene su tebi, ljubavi,
ti za mene, jedini...
U osvrtu blagih rijeci,
to je nista sto sad tebi zelim reci,
ti si mija daljina, dobrih vjesti,
moja blizina,skorih nadanja,
s tobom zelja mi ostala...
Vratiti se sama u mrak iz kojeg sam pobjegla,
osjecam da bih isto opet,
bosih nogu po staklu hodala,
znam opet bi se bojala,
i bila bih sama,
ja kao zamor ,
i nista vise,
sto bih ostvarila....
Ljubav je kao vjetar sto vrti lisce u vihoru svome,
u pocetku vrti polako, a kasnije odnese do neba,
Ljubav je velika, ona je mocna,
rusi sve zapreke, ne pita sta ni kako,
ona je kao pjesma kitova,
koju ne cuju svi,
cujemo je samo mi,
to je pjesma naseg srca,
ona je nemir sto se samnom igra,
ona je ovdje i zelim je pokazati svima,
uzet te za ruku i reci im,
to je moja ljubav, pronasla sam je,
na kraju svijeta, i ne dam je nikome...
Ljubav je dragocjena,
i kao biserjem sad zelim okitit se tobom,
da po mom tjelu klizis polako ,duboko,
sve tvoje sad je ispod moje koze,
na tjelu otisci su tvoji,
i kako da se protiv toga borim,
i ne zelim,ne zelim da odes,
zelim da se vratis ,
i uzmes me opet.............
- 19:39 -
Zauvijek
Ja cu uvijek slijediti srca glas,
ja cu uvijek gledati u tebe,
kao prvi put,
paziti na tvoje osjecaje,
jer iz osjecaja se stvara povezanost,
a srce mi govori zauvijek,
zelim zauvijek voljeti te...
Ja cu uvijek gledati te pogledom vjerovanja,
zelim ti sve pokloniti,
znaj meni mozes reci sve,
ja cu te i dalje voljeti,
jer zelim ti uzvratiti srecu,
koju samo ti mozes donjeti...
- 19:25 -
Nada....
U sutonu tihom,
gdje spajaju se sjene,
kao posljednje tuge prosute,
oblacima kise napadane,
novo vrijeme dolazi,
sve lose daleko je ,iza mene...
Isprane tuge suzama,
kao preobracenje,
u novom valu smiranja i ljubavi,
tvoja ljubav to je za mene,
molitva usklisena,
vapajem nosena..
Rijeci utkane pazljivo,
vrijedne poput rucnog rada,
osobnosti u duhu jedne mlade zene,
prizeljkuje ljubav dostojnu sebe..
Zivot kao vjetar sto ispreplice mi kosu,
ili samo necujno namjesta putove,
uvijek smije se planovima,
Bog iza svega stoji,
nek samo podari mi smirenje.......
- 19:13 -
